Loading...

Harmonikaški odjel

harmonika

Harmonika

Obzirom na period od samog nastanka, harmonika se smatra relativno mladim instrumentom, kako zbog literature koja se neprestano proširuje, tako i zbog permanentnog rada na njenim tehničkim karakteristikama. Najvjerodostojnija preteča harmonike, po principu dobivanja zvuka, bio je instrument koji se nazivao „sheng“ (šeng), porijeklom iz Kine – vrsta usnih orgulja koje su najčešće imale između 10 i 17 bambusovih cijevi, tijelo koje je služilo kao rezonantna kutija i usnik. Kao prve varijacije oblika današnjih harmonika spominje se i „portative“ (portativ) koji je bio nalik harmonici jer se pričvršćivao za tijelo svirača te je imao malu tastaturu, mijeh i jezičke koje ima i današnja harmonika. Prve „prave“ harmonike pojavljuju se 20-ih godina 19. stoljeća u Njemačkoj, te se izumiteljem harmonike smatra Christian Friedrich Ludwig Buschmann. Sastoji od desne klavijature, lijeve klavijature (melodijski i standard bas), centralnog dijela koji nazivamo mijeh, registara, remena i drugih popratnih dijelova. Svrstava se u instrumente s tipkama, iako je opravdano možemo smjestiti i u puhačke instrumente, jer je za dobivanje zvuka osim pritiska na tipku presudan i zrak koji cirkulira razvlačenjem mijeha. Registri koje sadrži omogućuju i promjenu boje zvuka harmonike, te se na taj način stvaraju dodatni zvučni efekti, čemu služi i mijeh kojim se postižu razne zvučne boje i dinamički rafinirane promjene, a koje nisu moguće na mnogim drugim glazbalima. Unatoč izuzetno velikom spektru tehničkih i zvukovnih mogućnosti, harmonika se dugo vremena smatrala instrumentom koji je namijenjen za izvođenje isključivo zabavne i narodne glazbe. Srećom, u posljednjih par desetljeća ozbiljno je zaživjela u klasičnom aspektu izvođenja i glazbe općenito, a predrasude vezane za instrument (čemu je najveći krivac pomanjkanje poznavanja ovog glazbala) polako ali sigurno nestaju. Harmonika je instrument na kojemu se može svirati gotovo svako umjetničko razdoblje, te skladbe namijenjene za druge instrumente ili ansamble. Koristi se i u svim današnjim žanrovima, a sve više mladih skladatelja pišu djela za solo harmoniku. Kao solistički instrument ne zahtjeva pratnju drugih instrumenata, iako se savršeno uklapa u komornoj glazbi u bilo kojoj kombinaciji glazbenih instrumenata. Ovo glazbalo se naziva i drugim imenima, a ono koje ovaj instrument najbolje opisuje je svakako: „male orgulje“, prvenstveno zbog veličanstvene raskoši zvuka kojeg proizvodi.

Komorna glazba – Ansambl harmonika

Ansambl harmonika oblik je skupnog muziciranja u kojem sudjeluje više harmonikaša. Pohađaju ga učenici od 3. do 6. razreda kao obavezan predmet uz harmoniku i solfeggio. Ovaj predmet razvija osjećaj za tempo, dinamiku, slušanje ostalih dionica, te sve ostale segmente skupnog muziciranja. Za ansambl harmonika priređuje se svestrana literatura, te je malo toga nemoguće odsvirati ovom ansamblu. Ovisno o broju članova dijeli se na nekoliko dionica, a najčešći oblik je: 1., 2. i 3. harmonika, a ako je članova više pridružuje se i 4. harmonika te bas harmonika. Prva harmonika obično ima glavnu temu skladbe, a ostale dionice izvedbu nadopunjuju harmonijskim sadržajem, iako to nije pravilo. Sve više skladatelja piše kako za solo harmoniku tako i za ansambl harmonika.

MONIKA NEKIĆ, mag. mus.
Učiteljica harmonike – Čakovec
Voditeljica ansambla harmonika – Čakovec
Magistra muzike, harmonikaš

Rođena je 1995. godine u Virovitici gdje u Glazbenoj školi Milka Kelemena u Slatini završava osnovnoškolsko glazbeno obrazovanje, te upisuje srednju Glazbenu školu u Varaždinu, smjer harmonika, u klasi prof. Kristijana Potočnjaka. Paralelno pohađa i satove solo pjevanja i klavira, te aktivno sudjeluje na nastupima zbora u Hrvatskoj i inozemstvu. Maturalnim koncertom zaokružuje svoje srednjoškolsko obrazovanje nakon čega upisuje diplomski studij harmonike na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli – Muzička akademija, u klasi izv. prof. art. mr. art. Franka Božca. Tijekom školovanja sudjeluje na raznim natjecanjima u Hrvatskoj i inozemstvu gdje osvaja prve i druge nagrade, nastupa kao solistica s Varaždinskim komornim orkestrom, na međunarodnoj turneji sa Akademskim harmonikaškim orkestrom i na ostalim koncertnim programima. Tijekom studija na godinu dana aktivna je demonstratorica na kolegiju dirigiranja, dok u suradnji sa solo pjevačima sudjeluje na projektima u Ljubljani i Trstu. Aktivno se usavršava na seminarima kod svjetski priznatih pedagoga poput Mike Väyrynena, Friedricha Lipsa, Teodora Anzellottia, Iñaki Alberdia, Mikke Luome, Ivana Šverka, Radomira Tomića, Miljana Bjeletića. 2020. godine diplomskim koncertom zaokružuje svoje glazbeno obrazovanje. Od 2019. godine zaposlena je u Umjetničkoj školi Miroslav Magdalenić Čakovec gdje predaje harmoniku i komornu glazbu (ansambl harmonika).

Skip to content