Loading...

Odjel žičanih instrumenata

Bozicni koncert 2017. (62)

Klasična gitara

Klasična gitara, također i španjolska gitara, je drveni žičani instrument i preteča je svih ostalih vrsta gitara. Gitara kao glazbalo postoji još od starog vijeka, no prvi pravi pisani spomen o gitari potječe iz 14. stoljeća. U Europu su je donijeli Arapi za vrijeme njihovih osvajanja od 8. do 13. stoljeća, a u današnjem obliku vjerojatno je nastala u Španjolskoj u 16. stoljeću te se prvenstveno koristi kao solistički instrument. Klasična gitara se svira sjedeći s osloncem na lijevu nogu koja pak se drži na maloj klupici kako bi se podigao položaj samog glazbala. Lijevom rukom se pritišću žice na vratu gitare, pri čemu palac služi samo kao oslonac, a pomoću prstiju desne ruke (osim malog prsta) ton se proizvodi trzanjem žica. Palac najčešće služi za 3 žice dubljih tonova a ostali prsti za 3 žice visokih tonova. Za izvođače – ljevake žice na gitari postavljaju se obrnutim redoslijedom, a takav je i način držanja gitare kao i način korištenja ruku. Gitara ima šest žica, ali postoje i modeli s četiri, sedam, osam, deset i dvanaest žica. Skladbe za klasičnu gitaru pisao je velik broj skladatelja iz različitih stilskih razdoblja, a prepoznata je i kao jedno od primarnih glazbala u bluesu, countryu, flamencu, rocku i mnogim oblicima pop glazbe.

Violina

Violina je drveni gudački instrument na kojoj se zvuk postiže povlačenjem gudala po žicama. Riječ violina dolazi od latinske riječi „vitula“ što označava žičani instrument, a podrijetlo vuče iz 16. stoljeća i to najvjerojatnije od arapskog „rebeca“ (10.st.), lire da braccio i renesanse gusle. Tadašnji graditelji spojili su odlike spomenutih instrumenata, te je violina brzo stekla popularnost i njezina upotreba se proširila Europom. U početku je imala tri žice, a prvu dokumentiranu violinu sa četiri žice susrećemo kod slavnog graditelja violina Andree Amatija iz 1555.g. Pri sviranju violine desna ruka ima nešto aktivniju ulogu povlačeći gudalo o žice, dok lijeva prstima određuje visinu tona. Takvim spomenutim artikulacijama dolazimo do najsavršenije preciznosti i raznolikosti koja se može postići na instrumentima. Njezina dinamička i općenito muzikalna izražajnost je velika, a najveću primjenu ima kao solistički instrument pa stoga ni ne čudi da su skladatelji raznih epoha skladali upravo djela za violinu. U pedagoškom smislu, violina je instrument koji razvija motoričke sposobnosti i intonaciju, poboljšava memoriju te pozitivno utječe na raspon pažnje, učenje, čitanje i govor. Pravilnim učenjem violine, učenik razvija svoj vlastiti karakter, samopoštovanje, samopouzdanje i samostalnost. Razni nastupi, smotre, seminari i natjecanja pružaju dodatnu priliku za upoznavanje svojih kolega i ostalih glazbenika, a sviranje u komornim sastavima ili orkestrima usađuje osjećaj pripadnosti ansamblu.

Produkcija 2015. (2)
tambure

Tambure

Tambure su zbirni naziv za žičana narodna glazbala koja su srodna ruskoj balalajci, ukrajinskoj banduri, talijanskoj mandolini, španjolskoj gitari i drugim sličnim glazbalima istog podrijetla: potječu od perzijskog žičanog instrumenta dugog vrata i kruškolikog korpusa. Lijep, specifičan, topao i prepoznatljiv zvuk ovih glazbala kao i njihove tehničke karakteristike daju nam velike interpretativne mogućnosti, te se koriste u izvedbi različitih stilova glazbe. Zbog tonskog opsega tambure se razlikuju po veličini pri čemu veći korpus tambure omogućuje sviranje dubljih tonova, i obrnuto. Vrste tambura su: bisernica, brač, čelović, čelo, bugarija i berde.Ona je naše najraširenije glazbalo, jedino koje se od jednostavnog pučkog glazbala razvila u glazbalo profesionalnih glazbenih obrazovnih ustanova.

Komorna glazba – Ansambl gitara

Komorna glazba je naziv za jedan od obaveznih predmeta glazbene naobrazbe koju čine mali glazbeni sastavi.Skladbe i sastavi nazivaju se prema broju izvođača/dionica: duo, trio, kvartet, kvintet, sekstet, septet i oktet. Gitaristički komorni sastavi omogućuju vrlo zanimljivo iskustvo, budući da gitaristi vrlo rijetko imaju priliku nastupati u orkestrima za razliku od učenika koji sviraju druge instrumente. Svirajući gitaru u sastavu vježba se međusobno slušanje i usklađivanje izvođenja glazbe s drugim izvođačima, dok se istovremeno poboljšavaju vlastite gitarističke – sviračke sposobnosti. Skupno muziciranje se snažno potiče zbog razvijanja učenikovog sveukupnog sviralačkog iskustva, međusobnog uvažavanja I ljepote zajedničkog muziciranja.

Komorna glazba – Ansambl tambura

Ansambl tambura je skupina tamburaša koji zajednički sviraju na tamburama različitih veličina, a možemo ga vidjeti u komornim tercetima, kvartetima, kvintetima i sekstetima, te u većim sastavima od kojih su manji (15-ak svirača) nazivani tamburaški zbor, a oni veći orkestar. Prvi tamburaški zbor nastao je 1847. godine u Osijeku. Njegov osnivač bio je Pajo Kolarić koji je od tambure stvorio popularno narodno glazbalo. Slavonija postaje središtem tamburaštva, a Osijek postaje njegovom kolijevkom. Za potrebe sviranja u orkestrima, počinju se izrađivati tambure raznih veličina i oblika. U svojim knjigama, Siniša Leopold navodi i definiciju tamburaškoga orkestra: „Tamburaški orkestar je skupina tamburaša koji zajedno sviraju na tamburama različitih veličina i oblika. Uobičajeno je da svirači za vrijeme izvođenja glazbe sjede, a pred sobom imaju stalke s notama. Tamburaškim orkestrom ravna ravnatelj orkestra, orkestar svira po notama, malokad improvizira. Ako je orkestar sastavljen od većeg broja glazbenika, na pojedinim dionicama svira više njih. Najmanji orkestri imaju barem dvanaest tamburaša, iako bi se takve tamburaške skupine zbog broja svirača i načina grupiranja dionica zapravo trebale zvati komornim tamburaškim ansamblima.” Vrhunac tamburaškoga orkestralnog muziciranja se, prema Leopoldu, javlja 1961. godine utemeljenjem Festivala tamburaške glazbe u Osijeku. Uvjeti, odnosno određenja toga festivala bila su izvođenje vrijednih djela tamburaške glazbe, ostvarivanje novih oblika rada u tamburaškoj glazbi, jačanje i poticanje stvaralaštva u tamburaškoj glazbi i slično. Nakon tog festivala, počinju se osnivati tamburaška društva u Križevcima, Bjelovaru, Samoboru, Varaždinu, itd.. U Republici Hrvatskoj, a i šire, djeluje puno tamburaških orkestara kao što su Tamburaško društvo Ferdo Livadić, Tamburaški orkestar glazbene škole u Požegi i mnogi drugi, ali svakako, na vrhu tamburaškoga orkestralnog muzicrianja nalazi se ”Tamburaški orkestar Hrvatske radiotelevizije”. Orkestar je osnovan 1941. godine, a od 1985. godine, pa sve do danas njime ravna dirigent Siniša Leopold. Sam u svojoj knjizi Tambura u Hrvata (1995) navodi kako je orkestar poznat po visokim interpretacijskim dometima i po širini programa koji izvode. Njihov cilj je čuvanje hrvatske narodne pjesme, ali i promicanje novih izraza i stilova u tamburaškoj glazbi.

MARKO ŽERJAV, prof. savjetnik
PROČELNIK ODJELA ŽIČANIH INSTRUMENATA
Učitelj gitare – Čakovec
Voditelj ansambla gitara – Čakovec
Akademski muzičar – gitarist, profesor gitare

Rođen je u Čakovcu 1979. godine. Nakon završene osnovne škole i Osnovne glazbene škole u Čakovcu, upisuje prirodoslovno-matematičku gimnaziju u Čakovcu, a nakon dvije godine i srednju Glazbenu školu u Varaždinu. 1998. godine upisuje diplomski studij klasične gitare na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi prof. Istvána Römera, gdje diplomira 2002. godine. Iste godine zapošljava se u Glazbenoj školi u Varaždinu, a od 2014. godine paralelno i u Umjetničkoj školi Miroslav Magdalenić Čakovec. Na obje škole predaje klasičnu gitaru, a u potpunosti seli u Čakovec 2016. godine. Uz nastavu klasične gitare vodi i ansambl gitara. U prosincu 2012. godine promoviran je u zvanje profesor mentor, 2017. godine u zvanje profesor savjetnik, a 2020. godine MZO ga imenuje i u Stručno povjerenstvo za napredovanje odgojno-obrazovnih radnika. Tijekom svog glazbenog školovanja, a kasnije i pedagoškog rada, usavršavao se kod mnogih renomiranih gitarskih pedagoga (Z. Dukić, D. Russel, P. Steidl, M. Socias, L. Young, A. Garobe, D. Petrinjak, G. Listeš i dr.), kao i na stručnim skupovima u organizaciji MZO, AZOO i HDGPP-a. S učenicima sudjeluje na regionalnim, državnim i međunarodnim natjecanjima („Mladi Padovec“, Hrvatsko natjecanje učenika i studenata glazbe i plesa) te postiže izvrsne rezultate: 4 prve, 3 druge i 3 treće nagrade. Uz pedagoški rad aktivno je uključen u ostvarivanje glazbenih projekata i djelovanje raznih ansamba

DOROTEA BOŽIĆ PALAŠEK, mag. mus.
Učiteljica violine – Čakovec
Akademski muzičar – violinist, profesor violine; Magistra muzike
R. D.

Akademski glazbenik violinist i profesor violine i Magistra muzike rođena je 30.11.1985. godine u Čakovcu. Osnovno glazbeno obrazovanje na violini stekla je u Umjetničkoj školi u Čakovcu kod prof. Lidije Bobić, a srednju glazbenu školu završila je u Glazbenoj školi Varaždinu u klasi prof. Benjamina Šambara. 2004. godine upisala je violinu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Marije Ćepulić gdje je diplomirala 2008. godine. U tijeku školovanja postiže zapažene rezultate i uspjehe. Na natjecanju HDGPP-a u Osijeku dva puta osvaja drugu i jednom prvu nagradu, a godine 2004. na državnom natjecanju osvaja treću nagradu. Na natjecanju međunarodnog karaktera ”Europa u školi” 2003. dobiva drugu nagradu iz komponiranja ”Skladbe za dvije violine” (mentor prof. Davor Bobić). Usavršavala se na mnogim glazbenim seminarima: Schrambergu (Njemačka), Dubrovniku i ”Aestas musica” u Varaždinu te je radila s mnogim priznatim profesorima (C. Mackintosh, J. Haluza, A. Krpan i dr.) Koncertne nastupe s orkestrom ima u Zadru, Ljubljani, Puli, Beču, Požegi, Daruvaru, na Baroknim večerima u Varaždinu, Majskom muzičkom memorijalu ”J.Š.Slavenski” u Čakovcu, Zagrebu i drugdje. 2010. i 2011. godine nastupala je na nekoliko koncerata uz Althan Ansamble (Čakovečki ansambl akademskih glazbenika). Također 2011.g. nastupa na Händelovom festivalu u Londonu u gudačkom kvartetu bivših učenika Varaždinske glazbene škole. Od 2007. godine zaposlena je u Umjetničkoj školi Miroslav Magdalenić Čakovec gdje predaje violinu i komornu glazbu. Njeni učenici osvojili su brojne nagrade na natjecanjima iz violine. Od 2003. godine povremeno nastupa s Varaždinskim komornim orkestrom, a 2009. godine postaje stalna članica istog orkestra. Uz nastupe na Dubrovačkim ljetnim igrama i Osorskim glazbenim večerima nastupa i po mnogim drugim hrvatskim i inozemnim gradovima, a putem orkestra surađuje i sa mnogim renomiranim glazbenicima (P. Dešpalj, M. Tarbuk, Z. Juranić, V. Mažuran, M. Leskovar, K. Pečar, D. Schwarzberg, T. Pečeny, A. Ivić, B. Martinić, M. Korunić, L. Honda – Rosenberg, S. Milenković i dr.). Uz profesorsku i koncertnu djelatnost, bavi se i komponiranjem i aranžiranjem glazbenih djela.

MIA DUGANDŽIĆ-MARIĆ, mag. mus.
Učiteljica violine – Čakovec
Magistra muzike, violinist

Rođena je 1992. godine u Rijeci, a svoju prvu poduku iz violine dobiva u dobi od pet godina kod prof. Sebastiana Mavrića, a kasnije kod Tanje Bušić u privatnoj Osnovnoj glazbenoj školi Aleksandra JugMatić. Po završetku osnovne škole, upisuje violinu u Glazbenoj školi Ivan Matetić-Ronjgov u klasi prof. Danijela Trinajstića gdje i nastavlja svoje srednjoškolsko obrazovanje. 2011. godine upisuje studij violine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Ivana Novinca, gdje je i diplomirala 2018. godine u klasi prof. Marije Ćepulić. Tijekom svog glazbenog školovanja postiže zapažene uspjehe, sudjelovanja i suradnje (HDGPP, Novigradsko proljeće, Zagrebfest, grupa Quassar i dr.), te se osim violinom, aktivno bavila i pjevanjem kao dugogodišnja članica PZM Josip Kaplan. Usavršavala se kod brojnih priznatih i renomiranih glazbenih pedagoga (Y.Yordanova, pedagoginja Stefana Milenkovića, zatim E. Huhn, S. Kuzmin i drugih), te je tokom studija imala prilike surađivati sa priznatim profesorima i umjetnicima (M. Tarbuk, C. Mackintosh, J. Haluza, L. Vadjon, N. Osborne, R. Šerbedžija, K. Jošt i dr.). Od 2018. godine zaposlena je kao učiteljica violine u Umjetničkoj školi Miroslav Magdalenić Čakovec. Uz učiteljsku i glazbeno-scensku djelatnost, bavi se skladanjem i produkcijom.

BORIS NOVAK, prof.
Učitelj tambura – Čakovec
Voditelj ansambla tambura – Čakovec
Akademski muzičar – violist, profesor viole

Rođen je u Čakovcu 1984. godine. Nakon završene osnovne škole i osnovne glazbene škole u Čakovcu, upisuje srednju Glazbenu školu u Varaždinu. Studij viole na Muzičkoj akademiji u Zagrebu upisuje 2003. godine u klasi prof. Ante Živkovića, gdje i diplomira 2008. godine. Iste godine zapošljava se u Umjetničkoj školi Miroslav Magdalenić Čakovec, gdje predaje tambure i komornu glazbu. Tijekom studija i pedagoškog rada usavršavao se na brojnim seminarima: Seminar barokne glazbe u Varaždinu, Ljetna škola viole – Unija, Seminar viole (Varaždin, Zagreb), i dr. S učenicima osvaja je visoke nagrade na regionalnim, državnim i međunarodnim natjecanjima (“Mladi Padovec”, “Sonus”, Hrvatsko natjecanje učenika i studenata glazbe i plesa): 4 prve i 3 druge nagrade. Kao glazbenik, vodi razne sastave, orkestre, zborova te svirač bas gitare. Od važnijih postignuća vrijedno je spomenuti izuzetno velik uspjeh u radu s tamburaškim sastavima i orkestrima (između ostalih i Županijski tamburaški orkestar „Stjepan Bujan-Stipić, od 2005. do 2016. godine) s kojima aktivno sudjeluje na mnogim međunarodnim te državnim natjecanjima i osvaja brojne prestižne nagrade kao i „Grb grada Čakovca“. Također, voditelj je brojnih seminara u organizaciji Hrvatskog sabora kulture kao i inozemnih seminara održanih u Austriji, Mađarskoj i drugdje. Bio je predavač na višestrukim seminarima sviranja i pjevanja te aranžer zbirke pjesama u organizaciji COCU – Common culture – Common Activities, EU projekt Gradišćanskih Hrvata. Kao basist, aktivno djeluje u raznim sastavima, glazbenim projektima, festivalima te surađuje s mnogim umjetnicima hrvatske glazbene scene

FRANJO DROŽĐEK, mag. mus.
Učitelj gitare – Čakovec
Voditelj ansambla gitara – Čakovec
Magistar muzike, gitarist

Rođen je u Varaždinu 1990. godine a glazbeno obrazovanje započinje s 13 godina u klasi prof. Marka Žerjava u Glazbenoj školi u Varaždinu koju uspješno završava 2009. godine. Iste godine upisuje diplomski studij gitare na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi profesora Tomislava Vukšića te magistrira 2015. godine. Sudjeluje na državnim i međunarodnim natjecanjima te ostvaruje brojne nastupe i koncerte. Stručno se usavršava na majstorskim tečajevima kod brojnih eminentnih gitarista i pedagoga (Z. Dukić, I. Römer, Ana i Viktor Vidović, P. Ceku, D. Petrinjak, X. Sahatxhija, L. Kuropaczewski, F. Gasull, A. Čagalj, G. Listeš, i mnogi drugi), a još tijekom studija započinje s pedagoškim radom (Glazbena škola Mirković“, Glazbena škola Ivana MatetićaRonjgova, Glazbena škola u Varaždinu). Od 2015. godine zaposlen je u Umjetničkoj školi Miroslav Magdalenić Čakovec gdje predaje gitaru i vodi ansambl gitara. Član je Hrvatske udruge gitarskih pedagoga.

FILIP VINCEK, mag. mus.
Učitelj gitare – Čakovec
Voditelj ansambla gitara – Čakovec
Magistar muzike, gitarist

Rođen je 1996. godine. Aktivno se bavi glazbom već 15 godina, odnosno gitaru svira od svoje devete godine. Po završetku Osnovne glazbene škole u Novom Marofu i srednje Glazbene škole u Varaždinu, klasa prof. mentora Marka Žerjava, upisuje diplomski studij gitare na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje diplomira u klasi red. prof. art. Istvána Römera. Tijekom školovanja sudjelovao je na mnogim majstorskim radionicama te na međunarodnim natjecanjima među kojima ima osvojena dva prva mjesta. Od 2019. godine je zaposlen u Umjetničkoj školi Miroslav Magdalenić Čakovec gdje predaje gitaru i komornu glazbu (ansambl gitara). Uz klasičnu glazbu svira i zabavni žanr te surađuje s hrvatskim pjevačima i pjevačicama među kojima su Zsa Zsa, Vanda Winter, Marko Kutlić, Nela Đinđić, Kiki Rahimovski i drugi. Nastupao je na raznim kulturnim događanjima, koncertima te na dodjelama nagrada od kojih vrijedi izdvojiti: ”Cesarica”, ”Zlatna kuna”, ”Zlatna košarica”. Uz navedeno, svirao je u mnogim TV emisijama među kojima su “A strana”, “Dobro jutro, Hrvatska”, ”PopRock Hr”, “Dalibor Petko Show”, “Narodni radio Live premijera”, i druge.

Skip to content